Luka Duplančić - put do Kine i fantastičan uspjeh u robotici
Unatoč mnogim preprekama sudjelovati na svjetskom natjecanju iz robotike i osvojiti 5. mjesto – priča o Luki Duplančiću
29.12.2019.
Iz Hrvatske je na ovogodišnjem svjetskom natjecanju u edukacijskoj robotici pod nazivom MakeX sudjelovalo 5 timova.
Luka Duplančić je bio jedan od natjecatelja koji se, predstavljajući svoj tim Online beta, istaknuo s fantastičnim 5. mjestom u kategoriji MakeX Starter City Guardian (u finalnoj verziji natjecanja se udružio u savezništvo s timom Cross iz Indonezije) među više od 300 najboljih timova iz cijelog svijeta koji su sudjelovali na događaju.
U nastavku prenosimo kratki intervju koji smo napravili s njime i s njegovim ocem, Goranom, koji su je bio velika podrška (i pratnja) na putu do Kine i na samom natjecanju.
Koalicija dva tima koja su osvojila 5. mjesto na svjetskom MakeX natjecanju – tim Online Beta (Hrvatska) i tim Cross (Indonezija)
Intervju s Lukom i Goranom
Možeš li se predstaviti za čitatelje koji te ne znaju?
Ja sam Luka Duplančić, imam 12 godina i idem u 7. razred OŠ Dragutina Domjanića u Zagrebu.
Kada je počeo tvoj interes za robotiku i programiranje?
Interes za robotiku i programiranje je počeo u 4. razredu kada je škola dobila mBot robote i kada smo se počeli natjecati u Croatian Makers ligi.
Koliko je za robotiku i programiranje bitan talent, a koliko vježbanje i upornost?
Za robotiku i programiranje je, po mom mišljenju, talent manje važan u usporedbi s vježbanjem i upornošću. Ako nekoga zanima robotika i bez talenta uz mnogo truda može postići puno više od nekoga tko ima talenta, ali se ne trudi toliko.
Kako si čuo za MakeX natjecanje?
Za MakeX natjecanje sam čuo tako što je moj tata vidio obavijest o MakeX natjecanju na internet stranicama Croatian Makersa. Onda smo moj prijatelj Filip i ja nagovorili profesoricu informatike Vanju da se prijavi za donaciju opreme. Imali smo dosta programa koje smo pripremali za Croatian Makers ligu i željeli smo sve to pokazati na natjecanju svjetske razine.
Kako i koliko si vježbao za MakeX regionalno i svjetsko natjecanje?
Počeo sam vježbati u školi nakon što je završila školska godina. Tamo bih se od 10 ujutro do 2 popodne pripremao za natjecanje sa svojim prijateljem Filipom i tako otprilike 10-ak dana. Nakon toga se škola zatvorila pa više nismo mogli raditi, a i otišli smo na ljetovanje. Kad smo se vratili, krajem kolovoza, profesorica informatike nam je dopustila da opremu odnesemo u stan Filipove bake. Tamo smo se pripremali jednako dugo kao u školi, ali smo mnogo više napravili jer nismo bili pod pritiskom da moramo završiti do 2 popodne kad se škola zatvarala.
Opremu smo mjesec dana prije zagrebačkog MakeX natjecanja morali preseliti kod mene u stan te sam tamo najviše napravio jer sam mogao raditi kad god sam htio neovisno o drugima. Osim što su ukućani stalno morali preskakati stazu koja je skoro svakodnevno bila razvučena u dnevnom boravku. Zbog toga smo na natjecanju bili najbolje pripremljeni, ali se nismo uspjeli plasirati na svjetsko prvenstvo. Bila je samo jedna finalna vožnja i drugom timu u savezu se dogodila greška pa smo na kraju bili drugi.
Tjedan dana nakon prvenstva u Zagrebu išao sam na MakeX prvenstvo u Rim. Filip nije mogao ići pa sam tih tjedan dana morao nadoknaditi pripreme za manualni dio takmičenja jer je taj dio takmičenja radio Filip. Na talijanskom MakeX prvenstvu sam osvojio prvo mjesto i plasirao se na svjetsko prvenstvo u Kini.
Tada su krenule najveće pripreme. Pomoglo je i to što je u školama bio štrajk pa sam imao više vremena za robotiku. Nisam htio da mi se dogodi neka glupa greška pa sam sve isprobavao sto puta. Na kraju se isplatilo.
Koliko je teško naučiti osnove programiranja i imaš li savjet za druge koji bi se željeli početi baviti ovim poljem?
Osnove programiranja je jednostavno naučiti jer, ako nigdje drugdje, sve se potrebne informacije mogu naći na internetu. Pitanje je samo koliki je nečiji interes za to. Moj savjet onima koji bi se željeli početi baviti robotikom je da nikad ne kažu da je nešto nemoguće isprogramirati ili napraviti. Smislite što želite da robot napravi i onda programirajte dok to ne uspijete složiti.
Koji su ti daljnji planovi? Želiš li se nastaviti baviti robotikom i gdje se vidiš za 15 godina?
Što se tiče mojih daljnjih planova, želim se nastaviti baviti robotikom, pogotovo sada kad sam počeo raditi svoje Arduino projekte (Arduino je platforma koja omogućava kontroliranje fizičkog svijeta kroz virtualni. Za izradu nečega moraš sam složiti strujni krug-hardware i napisati program-software). Želio bih napraviti nekog robota od kojeg će ljudi imati koristi, npr. automobil kojemu kažeš odredište i on te sam odveze tamo. Za 15 godina se vidim u nekoj tvrtki koja se bavi robotikom.
Goran Duplančić, Lukin otac
Kakvu je podršku Luka imao od škole, obitelji i drugih prilikom priprema za MakeX natjecanje?
Moram reći da je imao punu podršku svih, no na kraju uvijek obiteljska podrška ispadne najvažnija kako bi se cijela priča logistički izvela do kraja. Škola je, angažmanom profesorice Vanje Pavlić, od IRIM-a dobila donaciju opreme za MakeX natjecanje. Ipak, nije realno očekivati da se ozbiljna priprema za natjecanje ovog tipa može napraviti samo kroz redovne sate robotike dva sata tjedno.
U nekom trenutku kad se već vidi tko od učenika bi mogao i trebao sudjelovati na samom natjecanju potrebno je osigurati djeci pristup opremi kad god imaju slobodnog vremena. Mislim da je to teško ostvariti u samoj školi jer škola ima definirane rasporede, a zahtjeva se i stalna prisutnost nastavnika. Luka i Filip su imali sreće što im je škola izašla u susret pa im je nakon što su se stvari “zahuktale” dopustila da opremu koriste kod kuće. U tom trenutku podrška obitelji se svodi uglavnom na to da se osigura prostor gdje djeca mogu raditi.
Međutim, stvari se malo zakompliciraju kad se ispadne iz “uobičajne sheme”. Nama se to dogodilo kad smo nakon MakeX European Open-a u Zagrebu odlučili otići na MakeX Italy Competition gdje se Luka kvalificirao na svjetsko MakeX prvenstvo u Guangzhou. Odjednom se nađete u situaciji da mnogo toga treba organizirati na brzinu, a neke stvari i financijski ispratiti.
Srećom, uvijek možete pitati za pomoć nekog tko je slične stvari već prošao. Ako nikako drugačije, ljudi su uvijek spremni pomoći iskustvom i savjetom.
