Intervju s Marijanom De Marchi - nastavnicom Pomorske škole Split
26.7.2022.
S Pomorskom školom Split započeli smo suradnju u 2021. godini kroz projekt Građanska znanost: mjerenje i istraživanje mora. Kroz projekt smo školi donirali Chasing Innovation Gladus Mini podvodnog robota s robotskom rukom koji ima mogućnost zarona do 100 metara dubine. Mentorica Pomorske škole Split je Marijana De Marchi, koja aktivno i na vrlo kreativne načine koristi doniranog robota u svom radu s učenicima.
Marijana, možete li nam se ukratko predstaviti? Čime se bavite i koje su Vaše uloge?
Diplomirani sam inženjer ribarstva i inženjer nautike. Nastavnica sam ribarsko-nautičke skupine predmeta. Obožavam svoj poziv, a osim stručnog znanja učenicima rado prenosim svoju ljubav prema moru i fotografiji. Imamo jako lijepu interakciju. Premda sam u početku radila na zamjenama, sretna sam jer sam u Pomorskoj školi Split, do danas, predavala više od 30 stručnih predmeta. Iskustva su me gradila.
Uz kolegice Dafnu Vlahović i Hanu Stupalo mentorica sam u projektu s podvodnim robotima.
Kako ste počeli surađivati s IRIM-om?
Prethodni projekt kojeg sam vodila bio je jedinstven po tome što su učenici kroz nagradni natječaj senzibilizirali javnost na problem velike zagađenosti obale s ciljem podizanja ekološke svijesti mladih. Za vrijeme njihovog školskog projekta „Pokupi otpad, ne budi smeće“ osvojenu novčanu nagradu od 15.000 HRK (sredstva UNICEF-a) uložili su u vrijedne nautičke narukvice sa srebrnim privjescima koje su podijeljene svim uspješnim sudionicima dislociranih ekoloških akcija duž Jadranske obale.
Ponosni smo što je putem ovog projekta uklonjeno preko 1 000 različitih predmeta iz mora i s obale, ali i rijeka iz unutrašnjosti RH (imali smo podršku medija).
Slijedom toga, a pošto nam se utjecaji različitih vrsta zagađenja mora vezuju na struke, željela sam da putem novog projekta, odnosno uporabom drona, istražimo što se to sve događa u litoralu našeg okruženja s ciljem da povežemo utjecaj otpada na bioraznolikost flore i faune određenih lokacija, potražimo specifična staništa određenih organizama, ali i uz mjerenja i praćenje promjene temperature mora na različitim dubinama tijekom određenog vremenskog perioda, kako bismo donijeli vlastite zaključke.
Za baznu lokaciju smo odabrali lukobran Gradske luke Split (ACI marina) za koju smo dva puta mjesečno u interaktivnu kartu unosili temperature mora (za dubine 10, 5 i 0.3 metara). Istraživanja smo vršili i na drugim dijelovima luke, kao i na drugim gradskim i prigradskim mikrolokacijama i došli smo do vrijednih vlastitih zaključaka. Drugim riječima, željela sam napraviti srednjoškolski istraživački rad u našoj struci, uz to da naša mjerenja temperatura mora na baznoj lokaciji trajno ostanu zabilježena i za istraživanja na globalnoj razini. Upravo smo putem donacije drona napravili još jedan veliki korak u našim aktivnostima.
Kakav učinak ima donacija i korištenje podvodnog robota na vaše učenike?
Jako ih je puno. Ove godine sam osnovala školsku eko grupu Zdravo More. Grupa se sastoji od tima „dronaša“ (učenici 1. i 2. razreda ribarsko-nautičkog smjera iz projekta Građanska znanost) i tima licenciranih ronilaca (učenika od 1. do 4. razreda iz svih smjerova škole). Učenici su rado viđeni gosti u dosadašnjim ekološkim akcijama u Splitu i okolici (Zeleno-plavi Split, Eko Trogir, Sub-damja, Eko Kaštela, Eko Dugi Rat, Mare Nostrum-Seget).
Na jedan način smo pomladak u ovim hvalevrijednim nastojanjima entuzijasta u čišćenju mora, a s druge strane atrakcija, jer sve sudionike u akcijama jako zanimaju mogućnosti rada na dronu, kao i slučajne prolaznike.
Učenici ih rado objašnjavaju, a slobodni „dronaši“ su uvijek kopnena i brodska pomoć pri prihvatu i odlaganju otpada iz mora. Učeničke foto i video materijale iz podvodnog dijela akcija ustupamo organizatorima koji ih rado objavljuju. Na ovaj način učenici šire svoje znanje i interese, uče se timskom radu, a upravo na terenu se susreću s udrugama i osobama koje pridonose njihovim stručnim zanimanjima. Ujedno razvijamo jako lijepe suradnje. Npr. rado smo se odazvali pozivu da istražimo stanje „corpa morta“ u lučici „Matejuška“.
Naši učenici sad već istraživanja odrađuju i putem brodica što je u njihovoj struci dobra praksa. Vesele se što ćemo pojedine suradnje realizirati i kroz gostovanja u našoj školi. Dobili smo i ponudu za upotpunjavanje naše školske malakološke zbirke.
Jako je puno pozitivnih primjera koje smo ostvarili u suradnjama putem drona. Jedna od značajnijih ove školske godine je i da sam dobila pomoć profesionalaca u organizaciji prve podvodne školske eko akcije pod nazivom „Naše more-Zdravo more“ u kojoj smo i mi ugostili ronilačke klubove (škola nema ronilačku opremu, a za opremanje i podvodni nadzor učenika su mi pomogli članovi ronilačkih klubova). Sve podvodne aktivnosti bilježimo putem drona. Robotsku ruku drona koristimo i u akcijama uklanjanja otpada, a njezin doprinos nije zanemariv.
Svakako vrijedno iskustvo za učenike pogotovo što je i školska akcija bila medijski popraćena. Putem TV emisije „More“ učenici su prezentirali svoj rad i dojmove. Ujedno, pošto predajem stručne predmete Ribarstvenu biologiju s ekologijom, Morski ribolov, Praktičnu nastavu… putem drona sam u mogućnosti osvježiti terenski dio izvedbenih planova i programa stručnih predmeta (pojedini uključuju i nautičku struku) i koristiti ga u svrhu učeničkih interesa.
Učenici rado koriste suvremenu tehnologiju i vole terensku nastavu. Nakon gotovo dvije godine online nastave zadovoljstvo nam je, uz koristan rad, putem drona imati i fizičku aktivnost vezanu uz more. Ujedno, dio foto i video materijala snimljenih dronom stavljamo na učeničku Instagram stranicu ribarsko-nautičkog smjera zdravomore_ kojoj sam mentor. Putem nje educiramo naše pratitelje. Svakim danom sve ih je više, pogotovo učenika naše škole što nas veseli. Pratitelje potičemo da nam dostavljaju svoje zanimljivost vezane uz more, podmorje i ekologiju mora. Interes učenika je velik za ovo kratko vrijeme rada stranice.
Koje suradnje ste ostvarili kroz projekt „Građanska znanost: mjerenja i promatranja mora“ s podvodnim robotom?
Suradnje s Lučkom kapetanijom i Lučkom upravom u Splitu su mi jako važne. Bez njihovih dozvola ne možemo snimati u Gradskoj luci. Također suradnja s Prirodoslovnim muzejom, jer za javnost pripremam edukativnu foto izložbu s materijalima iz projekta.
Surađivala sam i s organizatorima eko akcija (turističkim zajednicama, gradovima…), ronilačkim klubovima, udrugama i pojedincima te medijima (portali i radio emisije).
Svakako je posebna i suradnja s HRT emisijom „More“ koja je napravila jako lijep prilog i o našim „dronaškim“ aktivnostima unutar naše prve školske eko akcije. Suradnje nastavljam u novoj školskoj godini i pretpostavljam da će ih biti još više.
Imate li neki trenutak ili iskustvo korištenja podvodnog robota s učenicima koje biste istaknuli?
Svakako, premda je njihova sreća na terenu riječima neopisiva. Navesti ću samo jedan događaj. Putem drona su pronašli metalni kontejner za smeće u podmorju Dugog Rata (na 10 metara dubine, dvadesetak metara od obale).
Podizanjem drona na površinu signalizirali su njegovu lokaciju. Ronilac je upućen u akciju izvlačenja, međutim, dogodila se smiješna situacija.
U jednom trenutku, na putu prema dronu, ronilac je stao i signalizirao im da ga vidi. „Dronaši“ su mu dovikivali da nije na tom mjestu jer se kontejner nalazio na lokaciji ispod drona.
Neočekivano, na kraju se ispostavilo da se na dnu, jedan blizu drugoga, nalaze dva kontejnera. Učenici su napravili video zapise podizanja kontejnera putem podvodnog padobrana, tegljenja kroz more, a priključili su se putem potezanja konopa i izvlačenju kontejnera na obalu. Možete samo zamisliti koliko su bili ponosni.
Svakako ih želim i ovim putem pohvaliti i naglasiti da je njihovo nepisano pravilo kad pronađu morski organizam među izvučenim predmetima, njegovo vraćanje u more. Oni su naši morski ekolozi u punom smislu riječi.
Koje su Vam daljnje aktivnosti i suradnje u planovima? Imate li nešto s čime biste se htjeli „pohvaliti“?
Smatram da se svijest o važnosti ekologije mora kod učenika i u javnosti treba dalje razvijati, pogotovo zato što nam dolaze alarmantni podaci o stanju podmorja posljednjih par godinama u sve većem obimu. Želim da učenici Pomorske škole Split budu primjer u provođenju dobre prakse. Za sljedeću školsku godinu upravo pripremam projekt pod nazivom „Podvodna patrola Pomorske škole Split“ koji proizlazi kao nadogradnja našim dosadašnjim eko aktivnostima.
Projekt će se realizirati uz pomoć ronilačkih klubova, tj. uz pomoć profesionalnih instruktora ronjenja. Svim zainteresiranim učenicima škole (škola broji preko 600 učenika/ca) putem stručnog predavanja, prezentacija i edukativnog nagradnog kviza, odnosno teoretske radionice želim približiti početna znanja o ronjenju s autonomnim ronilačkim aparatima (bocama), premda po nastavnom planu predajem tehnike podvodnog ribolova učenicima ribarsko-nautičkog smjera.
Radionica bi bila u prostorima škole i prethodila bi organiziranim vikend zaronima učenika u bazenu. Početni zaron u kontroliranim uvjetima će uključivati jedinstveni podvodni poligon kako bi zaron bilo opušten, edukativan i atraktivan. Tim „dronaša“ bi snimao podvodne aktivnosti i u cilju analize uspjeha, a najuspješnijim učenicima želim osigurati primjerene nagrade.
S obzirom na to da privatno idem na discovery zarone, pomoć u opremi, instrukcijama te u provođenju projekta zbog većeg broja učenika mi je potrebna. Veseli me što možemo vlastite foto i video snimke, kao i do sada, ustupiti medijima, jer će i ovaj projekt biti javno popraćen. Za tim ronilaca potrebni su mi novi članovi, jer je dio učenika (maturanata) završio školovanje. Preostale učenike iz ovog tima ne želim preopteretiti radom u budućim ekološkim akcijama.
Temelj ovog projekta je prva školska podvodna ekološka akcija (u planu mi je organizirati bar po jednu školsku akciju u narednim godinama), kao i dosadašnje vikend eko akcije drugih organizatora kojima smo se rado odazvali. Zainteresiranost, volja i trud naših učenika kao i jako lijepa suradnja s organizatorima i ronilačkim klubovima rezultirala je novim pozivima „dronašima“ i roniocima školske eko grupe Zdravo More na buduće eko akcije.
Najvrjednije i najkonstruktivnije vrijeme učenja i istraživanja je upravo kroz praktičan rad uz lijepa druženja pri čemu doprinosimo i očuvanju mora. Moja želja je da timovi ekološke grupe škole nastave ovim putem spašavanja našeg mora u vrijeme, ali i poslije školovanja.
Ponosni smo što Pomorska škola Split jedina u RH ima smjer ribarsko-nautičkog tehničara, a upravo upotrebom moderne tehnologije i praktičnim radom stječemo nova znanja, stvaramo vlastite zaključke i povezujemo više premeta stručnog obrazovanja. U današnje vrijeme razvojem marikulture i dopremanjem ulovljene tune podvodnim kavezima uz brodove do uzgajališta, kao i obveznim nadzorom kaveza putem ronilaca, potrebom raznih državnih i privatnih nautičkih firmi, ali i šire, za podvodnim nadzorom i radovima od strane ronilaca, razvojem podvodnog turizma stvara se sve veća potreba za ronilačkim licenciranim kadrom. Stoga je ovaj projekt primjeren upravo za buduća zanimanja naših učenika, odnosno njihovu nadogradnju. Ujedno, volonterski rad po pitanju uklanjanja otpada iz mora, prvenstveno plastike po meni danas dosežu svoje maksimume, a mi, „školarci“ i kroz buduće aktivnosti možemo pridonijeti smanjenju zagađenja mora.
Osim za projekt „Podvodne patrole Pomorske škole Split“ dobrodošla nam je i pomoć kod realizacije naših budućih eko akcija (npr. donacija hrane, sokova, majica…za sve sudionike eko akcije). Putem dopisa školi mogu mi se javiti svi koji na bilo koji način žele pridonijeti i podržati naše aktivnosti.
Istraživanja s dronom imaju nevjerojatne mogućnosti, a nove ideje mi se stalno stvaraju. Kroz buduće školske projekte i uz suradnju s različitim partnerima (uz dodatnu zvučnu opremu i mjerače) želim da putem drona istražujemo reakcije morskih organizama na zvučne podražaje, također kao jednu od aktualnih svjetskih tema utjecaja buke na život u moru, odnosno da istražujemo ovaj zanemareni oblik onečišćenja koji ugrožava život u podmorju.
Ujedno želim povezati mjerenja u oceanologiji s mjerenjima u meteorologiji i rado bih razvila suradnju za posudbu AQ:bit-a; uređaja koji je doniran knjižnicama, također kroz IRIM-ov projekt Građanska znanost, a koji može mjeriti onečišćenje zraka i druge atmosferske varijable.
Jedna od ideja mi je promatranje obraštaja na brodovima, hranidbenu mrežu na tim mikrolokacijama, ali s nautičke strane i utjecaj osmoze na trup broda. Najnovija istraživanja na globalnoj razini iznose procjene da gotovo polovica onečišćenja oceana plastikom dolazi s ribarskih brodova. Kroz eko akcije smo se uvjerili da i u našem moru, ali i na obali se nalazi veliki broj izgubljenih ili namjerno napuštenih ribarskih mreža (u jednu nam se dron i zapetljao), ali i drugog ribolovnog alata (npr. vrše).
Nailazili smo i na plovke, plastične „kašete“ za ribu i drugi ribolovni pribor. Opće poznato je da u moru ovakvi ribolovni alati još godinama mogu „loviti“ ribu i druge morske organizme nanoseći štetu morskom ekosustavu. Mojim učenicima, ali i javnosti to sigurno nije u interesu.
Istraživanje ribolovnog područja putem drona, lociranje tj. označavanje alata transmiterima putem robotske ruke drona, adekvatan informatički sustav dojave i organizacija uklanjanja napuštenih ili izgubljenih ribolovnih alata sigurno mi je još jedna tema za školski projekt s ROV-om. Iz ovo malo primjera je vidljivo da su nam mogućnosti za primjenu drona u struci velike.
