Vesela učionica učiteljice Marlene Bogdanović
23.3.2022.
Marlena Bogdanović je specifična učiteljica: kreativna, profesionalna, uvijek orijentirana prema djeci i radu s njima te s „glavom u oblacima“ – u idejama, aktivnostima i projektima koje bi mogla provoditi i izrađivati s učenicima kako bi ih što kvalitetnije pripremila za život u stvarnom svijetu.
Naša suradnja s Marlenom je započela 2017. godine donacijom tableta i micro:bitova, mikroračunala koji se mogu koristiti kao edukativan alat u školstvu te nas od tada redovito iznenađuje svojim aktivnostima i projektima koje izradi sa svojim učenicima.
Vrijedno je istaknuti pojedince koji rade fantastične stvari i projekte u radu s djecom tako da u nastavku pročitajte priču o „Veseloj učionici“ 4. razreda OŠ Tučepi i njihovoj učiteljici, Marleni. Za potrebe ovog intervjua nismo razgovarali samo s učiteljicom, već i s njezinim učenicima.
Za početak nas je zanimalo zašto oni svoju učionicu zovu „Vesela učionica”:
Valentino: Ja idem u „Veselu učionicu“ kao u „Esperel – grad malih čuda“: zato što se u razredu događaju svakojaka čuda. Na primjer, nedavno su bile maškare i svi smo se, pa i ja, jako uplašili kada je u učionicu ušao neki nepoznati čovjek, a to je bila naša učiteljica! Nikada ne znaš što će se dogoditi taj dan u našoj učionici! Uvijek je nešto zabavno i uzbudljivo!
Toma: Vesela je učionica vesela zato što smo svi zajedno kao jedan tim. Igramo svakakve, različite igre u kojima su neki dobri, neki lošiji ali se svi zabavljamo jer se nitko nikome ne ruga, svatko svakoga potiče, svi se poštujemo.
Lora: Naša se učionica zove „Vesela učionica“ zato što je u njoj svaki dan zabavan i veseo. Imamo razne aktivnosti. Niti jedan sat nam nikad nije dosadan. Uvijek radimo nešto zanimljivo!
Također, zanimalo nas je kako izgleda „Vesela učionica“, točnije kako izgleda tjedan ili mjesec dana u njihovom razredu i što sve rade:
Leonarda: Mi bi ovo mogli nabrajati milijun godina i nikada ne bismo nabrojali sve aktivnosti! To se sve ne može ni zapamtiti!
Toma: Često smo više izvan učionice nego u učionici jer često radimo različite igre, izvodimo pokuse, promatramo prirodu, mjerimo…Išli smo u Split i u gotovo sva zanimljiva mjesta oko naše škole i oko Tučepa.
Mija: Mi svaki dan nešto novo radimo! Naše su ruke stalno u zraku! Uvijek netko nešto ima za pitati jer učiteljica uvijek priča zanimljive stvari. Često idemo vani: na tjelesni, na izlete, na nastavu u prirodi. Tamo se bavimo gimnastikom, atletikom. Naučili smo razne igre. Svaki veliki odmor igramo nogomet – cijeli razred igra zajedno: i djevojčice i dječaci.
Frano: Kada i pokušaš roditeljima to ispričati to nikad ne uspiješ dobro opisati jer je uživo sve puno bolje!
Nakon što smo upoznali „Veselu učionicu“ zamolili smo i njezinu učiteljicu, Marlenu Bogdanović da se predstavi:
Premda me većina zna kao učiteljicu razredne nastave u OŠ Tučepi, osoba sam koju su oduvijek zanimala najrazličitija područja. Mislim da sam dosta kreativna i često si dozvoljavam eksperimentiranja s novim materijalima, tehnikama, uvijek u nekim novim područjima. Rad u učionici, s mojim učenicima, samo je nastavak mojih djetinjih „pustolovina“ s time što je „otkriće“ interneta i moderne tehnologije sve to odvelo na jedan novi, viši nivo.
Moderna tehnologija, zapravo, daje neograničenu mogućnost eksperimentiranja i proizvodnje novih i uvijek drugačijih „proizvoda“. Ona jako zanima moje učenike pa ja s njima, zbog njih i uz njih stalno učim nove i sve uzbudljivije i uzbudljivije stvari.
Moja velika strast su i svi oblici rekreacije i aktivnosti na otvorenom. To je zapravo još jedna zajednička točka interesa s mojim učenicima. Tehnologija i aktivnosti na otvorenom su po meni osnovi rada s djecom 21. stoljeća. Moj rad nije uvijek bio prepoznat i priznat, ali me to nije obeshrabrivalo. Naučila sam na vlastitoj koži kako je put do uspjeha i zadovoljstva popločan silnim neuspjesima, pogreškama i natopljen morem znoja i suza.
Moderna tehnologija učinila je moj rad vidljivijim širem krugu ljudi. Godinama vodim različite projekte, radim i edukacije za kolege diljem naše zemlje, surađivala sam s učiteljima s različitih kontinenata, s najboljim učiteljima RH na različitim projektima na državnom nivou, članica sam timova koji su stvarali udžbenike, TV program za učenike…uz rad u učionici mogu reći da sam tijekom svih ovih godina radila mnoge divne i zanimljive stvari.
Marlena je postala poznatija u javnosti kada je odlučila sama digitalizirati svoju učionicu. Još 2014. godine je radila svakodnevno s tabletima, a samu digitalizaciju je započela i ranije u sklopu opremanja škole računalima. Pitali smo je da opiše taj proces i navede koje sve tehnologije danas koristi u svom radu s učenicima:
Početak uvođenja digitalne tehnologije u učionicu nije bio lak. Kao žena i „nestručnjak“ tj. osoba koja nema fakultetsko, formalno obrazovanje iz tog područja, nailazila sam na brojne prepreke. Većina ljudi u pravilu ima strah od novog i nepoznatog, a u vrijeme kada sam ja počinjala digitalna tehnologija se tek probijala u naš svakodnevni život.
Moja prva nabavka osobnog računala bila je pionirski pothvat na koji su mnogi gledali sa skepsom i podsmijehom, a da ne govorim kada sam se odlučila na projekt uvođenja tabletnih računala u svakodnevni rad već od 1. razreda!
U taj sam projekt uložila puno snage, volje i energije i mislim da su roditelji mojih tadašnjih učenika prepoznali i na najbolji način prihvatili tu moju ideju da njihovoj djeci približim nastavu na način koji je njima najzanimljiviji – a to je putem digitalne tehnologije.U to je vrijeme nekako počela i suradnja s IRIMom – institutom koji stalno smišlja nove, uzbudljive projekte koji se lako implementiraju u svakodnevni rad s učenicima, i koji nadopunjuju te podižu kvalitetu sadržaja koje u školi podučavamo.
Uz tablete, najprije sam uvela IRIM-ova micro:bit mikroračunala kao pomoć u svladavanju prvih brojeva i slova te osnova elektronike. Javljanje na brojne nove IRIM-ove natječaje rezultiralo je popunjavanjem kolekcije najrazličitijih robota i elektroničkih komponenti koje koristimo kako u nastavi, tako i u izvannastavnim aktivnostima.
Dosta digitalnih „igračkica“ sam nabavila i sama ili sam ih dobila na poklon od ljudi koji me najviše vole i najbolje poznaju. Kruna svega je IRIM-ova donacija ovog najnovijeg, podvodnog drona koji je postao velika atrakcija u školi ali i u cijelom mjestu.
Moji su učenici izuzetno zahvalni za sve što dobijemo i radimo! Sve su to stvari koje njih izuzetno puno interesiraju i zbog kojih su spremni dodatno se potruditi i u stvarima koje baš i ne vole toliko: lektiri, urednosti, svakodnevnom učenju i vježbanju. Rad na IRIM-ovim projektima širi im vidike i pobuđuje interes za neka nova područja kojima će se možda baviti u budućnosti.
Učiteljica Marlena je navela da sve više koristi digitalnu opremu pa smo pitali njezine učenike što su sve u zadnje vrijeme izrađivali:
Lejla: Izradili smo pravi moderni, elektronički restoran! Tu gosti po bojama biraju što će jesti. Robotski kuhar ih na ulazu pozdravlja, a robotski konobar ih poslužuje!
Lora: To smo radili s Neuron setom, kartonskim kutijama i Lego kockicama. S tim smo restoranom osvojili prvo mjesto na natjecanju! Od tih elektroničkih dijelova radili smo i potragu za blagom i spašavali mirisnu princezu!
Mija: Napravili smo i kamenu vjetrenjaču koja je imala solarne panele pa je mogla proizvoditi struju i kada nema vjetra – od Sunca!
Petra: Kada se solarni panel spoji na žaruljicu ona svijetli jer se u panelu energija Sunca pretvara u električnu energiju.
Lora: Koristili smo i micro:bit za različite pokuse i istraživanja. Učiteljica nam je pokazala kako ga programirati pa smo ga tako jednom programirali da micro:bit pokazuje brojeve od 1 do 16 – koliko je i učenika u našem razredu. Micro:bit bismo promućkali, a on bi pokazao jedan broj tj. učenika koji će odgovarati ili nešto raditi. Micr:bit zna pokazati i kakvog smo raspoloženja.
Mija: S micro:bitom smo radili i različite igre: tko će dobiti veći broj ili igru Kamen, škare, papir.
Toma: Znali smo u školu donijeti i ploču za igranje Čovječe, ne ljuti se, a umjesto kocke za igru koristili smo micro:bit koji smo programirali da pokazuje brojeve od 1 do 6.
OŠ Tučepi je uključena u jedan od najnovijih projekata IRIM-a s nazivom Građanska znanost: mjerenja i promatranja mora kroz koji smo edukativnim ustanovama donirali podvodne robote. Kako vi koristite vašeg robota?
Mia: Nedavno sam upravljala dronom. Vidjela sam jako puno riba i bilo je jako uzbudljivo.
Marta: Ja obožavam droniranje zato što otkrivamo morski svijet i naučimo puno o ribama i drugim bićima koja žive u moru. Jednom smo prijateljica i ja vidjele morskog crva! Najprije smo mislile da je to cvijet ali smo istražile i saznale da je to zapravo morska životinja.
Valentino: Mene žalosti što ljudi u more bacaju smeće, premda kod nas u Tučepima morsko dno nije puno zagađeno.
Petra: Meni je odlično kada dronom upoznamo neke nove ribe pa ih poslije malo više istražujemo. Vidjeli smo da u našem dijelu mora na dnu ima jako puno morskih krastavaca! Nisam mogla ni zamisliti da u moru zimi ima toliko puno ribe i da je more zimi toplije nego zrak.
Lora: Puno je bolje kada dronom proučavamo ribe nego da ih lovimo udicom jer ih tako možemo ozlijediti. Ovako, dronom, gledamo ih u njihovom prirodnom okolišu – kako se one prirodno ponašaju. A ako bismo dronom otišli malo dublje u Jadran možda bismo jednog dana ugledali i morsku medvjedicu!
Za kraj, pitali smo Marlenu koji su joj planovi za novu generaciju učenika s kojima počinje raditi iduće školske godine:
Najesen me čeka nova generacija prvašića! Svaki početak je jako težak! Trebat će nam dosta vremena da se priviknemo jedni na druge, naučimo osnove ponašanja u školi i uhvatimo zajednički ritam. Tek kada to postignemo možemo ići s projektima. Planiram i sa novim učenicima nastaviti rad na tabletima, rad s elektronikom koju već imamo, a planiram nabaviti i neke nove stvari…. Moj um nikad ne miruje i nadam se da ću uspjeti pridobiti i ove nove učenike za nove avanture i pustolovine s tehnologijom u i izvan Vesele učionice!
Marlena Bogdanović od 2018. godine nosi titulu Croatian Makers ambasadora, istaknutih edukatora u projektima IRIM-a.
Osim svog rada s učenicima, održavala je i održava edukacije za druge mentore i nastavnike kroz nekoliko projekata poput STEM revolucije i projekta ProMikro. Dodatno, piše i edukativne materijale, a neke možete pogledati na našem Izradi! edukativnom web portalu, na primjer: Micro:bit jelka kao ukras za božićno drvce namijenjen radu na nastavni s učenicima od 4. – 6. razreda OŠ ili Učenički projekt: snimamo film! pomoću kojeg učenici samostalno mogu naučiti snimati video uratke koristeći micro:bit.
Za kraj, želimo istaknuti Restoran prijateljstva, projektni rad učenika OŠ Tučepi i mentorice Marlene Bogdanović koji je najbolji rad u dobnoj skupini 1.-4. razreda OŠ projekta Generacija NOW 2020./21.
