Priča iz Osijeka: tim djevojaka koji postiže fantastične rezultate i njihov mentor, Tomislav Pandurić (1. dio)
2.6.2022.
Tomislav Pandurić je nastavnik iz Osijeka s kojim surađujemo od samih početaka i koji sudjeluje u gotovo svim projektima i aktivnostima IRIM-a. Mentor je velikog broja učenika i učenica te su njegovi timovi koji se sastoje samo od djevojaka ostvarili izvrsne rezultate na mnogim natjecanjima.
U ovom i idućem intervjuu razgovaramo s Tomislavom, kao i djevojkama koje su postigle fantastične rezultate.
Tomislave, možete li se ukratko predstaviti? Gdje sve radite, kakvo Vam je iskustvo i što volite raditi?
Ja sam Tomislav Pandurić, učitelj informatike i fizike u osnovnoj školi Frana Krste Frankopana u Osijeku. Osim rada u školi surađujem duži niz godina i sa Zajednicom tehničke kulture Grada Osijeka, gdje radim s manjom grupom projekte vezane uglavnom za IRIM-ove aktivnosti, natječaje i natjecanja.
Trenutno radim kao učitelj informatike u razrednoj nastavi te učitelj informatike i fizike u Školi u bolnici u Osijeku za djecu koja su iz različitih razloga na liječenju na nekom od odjela KBC-a Osijek. Volim različite stvari, posebice vezane uz tehniku (od obrade i rada s drvetom, do elektronike, automatike, radiokomunikacije, a u posljednje vrijeme jako puno 3D modeliranja i ispisa).
Tomislave, kako biste opisali suradnju s IRIM-om? Kako i kada je počela?
Suradnja s IRIM-om započela je pokretanjem Croatian Makers robotičke lige u 2016. godini. Prijavili smo se u prvom krugu za donaciju mBot robota te nakon uvodnih edukacija započela je sama Liga. Za prvo kolo prve „sezone“ tražile su se ustanove koje će organizirati natjecanje te smo se mi kao škola prijavili kao domaćini za regiju Osijek.
Suradnja se nastavila kroz brojne druge aktivnosti, WER i MakeX napredna robotička natjecanja, nagradne natječaje Generacija NEXT i Generacija NOW, kao i kroz uvođenje micro:bit-a u hrvatske škole te edukaciju nastavnika s područja Slavonije i Baranje.
Teško je i zapamtiti i sjetiti se svih različitih aktivnosti koje sam provodio u suradnji s IRIM-om. Naša otvorenost i suradnja, nakon niza godina suradnje su nešto što me osobno ispunjava i raduje.
Kada i kako je počela suradnja i rad s djevojkama?
Rad s djevojkama započeo je u bivšoj školi, a nastavio se njihovim (i mojim) odlaskom iz nje. Krenuli smo kroz izvannastavnu aktivnost robotike, a svaka od njih je došla na drugi način u ekipu. Neke su došle na poziv, neke iskazom interesa, a neke su povukli drugi.
Pravi početak i prva okupljanja krenula su pokretanjem Croatian Makers robotičke lige i nabavkom prvih mBot robota, budući da do tada nismo imali ništa drugo od vlastite opreme, a od tada sudjelujemo i prijavljujemo se za različite aktivnosti na kojima možemo sudjelovati.
Teško je izdvojiti samo jedan projekt na koji sam najponosniji. Iznimno sam ponosan na sve aktivnosti, bez obzira na rezultat, znajući trud i energiju koju su svi uložili. Svaki novi projekt ili aktivnost nam je nova prilika da svi zajedno naučimo nešto novo. Najponosniji sam zapravo što su djevojke izrasle u osobe kakve jesu, što znaju vrijednost timskog rada i pomaganja i što sam ja zajedno s njima kroz svaku aktivnost na neki način rastao. Bilo je puno smijeha, ponešto i suza, ali ponajviše zabave. Sretan sam što i sada kada su u srednjoj školi ne gube interes i usklađuju sve obveze kako bi i dalje radili.
Ipak, ono što ću osobno najviše pamtiti su pripreme i put u Kinu na svjetsko natjecanje u naprednoj robotici, kao i samo natjecanje i ostvareni rezultat. Generacija NEXT i sada Generacija NOW, kao i CroatianMakers robotička liga su doživljaji svaki put kada ih provodimo.
Ovo je prvi dio intervjua, nastavak možete pročitati ovdje.
